Dnevnik.hr "držimo u ruci dio pakla, dio raja, ne želimo vječno - želimo do kraja." ___________________________ - F.P. "Mi smo bezdimenzionalne veličine." - Š.Š. "Bleib' so wie du bist!" - N.B."U beskonačnosti ne vrijede pravila iz konačnosti." - Ayrton Senna. "On a given day, a given circumstance, you think you have a limit. And you then go for this limit and you touch this limit, and you think, ‘Okay, this is the limit.’ As soon as you touch this limit, something happens and you suddenly can go a little bit further. With your mind power, your determination, your instinct, and the experience as well, you can fly very high." ___________________________ s vremena na vrijeme, s njihovim znanjem ili bez njega: * * * * * * blog.hr ___________________________ credits skin by: Jane adjustment by: murderscene |
blues ponedjeljkom. http://www.net.hr/zdravlje/page/2010/01/18/0040006.html Potaknuta ovim člankom (koji sam, usput, vidjela tek nakon što sam se probudila i shvatila da će današnji dan biti usran od početka pa sve do kraja), mislim da ponedjeljak zaslužuje par riječi o sebi. Monday Monday, can't trust that day, Monday Monday, sometimes it just turns out that way. Dolazi nakon nedjelje, nakon realizacije onog nepisanog pravila da je to Dan Odmora I Nerada I Sjedenja Pred Televizorom, iako to zapravo rijetko kad bude. Moja iskustva s nedjeljama su da je to zapravo najzaposleniji dan u tjednu; no pritisak medija, prijatelja i obitelji koje odlikuje lijenost i slične stvari - daju mi dovoljan dokaz da je nedjelja, da je odmor. Kao i izostanak svakodnevnih serija na televiziji. "Osjećate se depresivno? Nije ni čudo, danas je ponedjeljak, i to najgori od svih koji će vam se ove godine dogoditi. U službeno najbjednijem danu u godini očekuje se rekordni broj izostanaka s posla." Čemu izostanak s posla? Promjena položaja na kauču neće dovesti do unutarne promjene. Neće nam ni posao nabaciti neki preveliki osmijeh na lice, ali bar ćemo (ili bismo trebali, a nećemo - što je druga stvar) maknuti misli od sebe i koncentrirati se na nešto drugo. Doduše, znam - povratak u rutinu je uvijek težak. Zapravo bi trebalo ukinuti sve ponedjeljke i umjesto njih ubaciti svojevrstan Dan Prilagodbe - opcija nedolaska na posao, ali da se cijeni kad se pojavimo; a ako se to i dogodi, da nas, po mogućnosti, ne natrpaju dosadnim i teškim stvarima. Tjedan je ionako kaotičan, svaki kaotičniji od onog prethodnog. Ne zaslužujemo li time jedan malo, mrvicu blaži dan? Oh Monday morning, you gave me no warning of what was to be. Što je zapravo ono što razlikuje ponedjeljak od ostatka tjedna? Položaj na kalendaru? Lako moguće. Novi red, novi poredak, ono ružno crvenkasto P (ili M); nove obaveze, a još uvijek se oporavljamo od ruženja u subotu ili ljenčarenja u nedjelju. Da, i od odmora je potreban odmor. Nekad čak zna biti vrlo iscrpljujuće. every other day of the week is fine, yeah but whenever Monday comes, you can find me cryin' all of the time. U redu, baš i ne plačem zato jer je ponedjeljak. Kad bih plakala, to bi prije bilo zato što je novi tjedan za koji sa sigurnošću znam da ne donosi previše veselja; no čemu suze? Neka se živi život, kroz ponedjeljke i ponedjeljke - jer bit će ih još mnogo. I depresivnih i sretnih i zaposlenih i ljenčarskih. it's just another manic Monday, I wish it was Sunday. Pokušavam se sjetiti bitnih stvari koje su se u mom životu dogodile baš na taj dan. Ne, blokada. Nedjeljom su se događale bitne stvari, jer tada su utrke. Četvrtak je moj dan, te su se sve najvažnije stvari mojeg života odvijale četvrtkom. Petak i subota su specifični sami po sebi. Utorak? Da, bilo je i utorkom dobrih stvari. Ali PONEDJELJAK? Previše sam već puta napisala tu četverosložnu riječ u ovom postu, te što je više pišem - čini mi se gluplja. Kao i sam taj dan. Valjda su britanski znanstvenici u pravu. and you asked me what I want this year and I try to make this kind and clear just a chance that maybe we'll find - better days. Mislim da idem u krevet. Pokrit ću se preko glave, isključiti mobitel, kompjutor i telefon, te upaliti televizor. RTL-ove serije se prikazuju po četristoti put, vikend je prošao. Ponedjeljak još nije. 2009 - pamtiti ili zaboraviti? I to je to, znači. Bila je to spektakularna godina, ova 2009. I u dobrom i u lošem smislu - da, spektakularno nije nužno pridjev koji opisuje nešto dobro. Štujemo krajeve kako bismo imali početke i dali si novu priliku. Novu priliku za što? Ne mogu ni sama sebi slagati da i u 2010. neću napraviti identične pogreške kao i u 2009., a kamoli nekome drugome. Uz neizostavna pitanja vezana uz doček te famozne nove godine koja mi se postavljaju ovih dana uguralo se i ono 'po čemu ćeš je pamtiti?'. Po svemu. Ali zbilja... Svemu. Bilo je par krucijalnih stvari. Znate, onih koje promijene život, odnosno ostave dubok trag u svakodnevici ostatka života. Primjerice, prekid dvogodišnje veze. To smatram dobrom stranom 2009. i gledajući sad, 4-5 mjeseci kasnije, ne razumijem zašto se to nije učinilo još u 2008., pa možda čak i u onoj ranije. Valjda iz kojekakve inercije i iluzorne ljubavi koje već dugo nije bilo, bar ne s moje strane. mala ima sliku, mala grize ravno u kost mala ne treba osmijeh, mala ne traži milost sve stvari što je okružuju njen pogled ne zaslužuju mala nije jedno od lica mala je kraljica. Nadalje, busevi. Mislim da ću do kraja života imati u glavi sliku skvrčenih nogu između raznoraznih vrećica mojeg suputnika ili pak zgnječena uz prozor radi debele suputnice - kad mi netko spomene ljeto 2009. Bilo je izvrsno, daleko od toga da nije, ali navozila sam se kao nikada dosad. I nadam se da više nikada ni neću toliko. Budući da ne nabrajam kronološki, ubacit ću sada i svoj ovogodišnji prijelomni rođendan. Postala sam osoba i u formalnom smislu - iako je praktički jedina prednost (što i nije neka prednost) toga da me sad mogu strpati iza rešetaka. Oh, da, mogu i glasovati... Super. Putovanja. Nije ih bilo mnogo, ali više nego ikad dosad - zapravo, dalje nego ikada dosad. Također, prvi let avionom. Posjetila sam Maltu na koju teško da će me ikada više zamršeni životni putevi odvesti, kao i dobar dio Slovačke i Češke. U Bratislavu sam se zaljubila istog trenutka kad mi je stopalo dotaknulo prljavi asfalt gradskih ulica, doživjela hollywoodsku romansu s uličnim sviračem, bila opljačkana, nekoliko se puta izgubila ulicama, te konačno bila pitana od strane jednog pijanog srednjovječnog Čeha jesam li Kineskinja. "Ne, Japanka sam", odvratila sam uz smijeh, te okrenula svoje nimalo kose plave oči na drugu stranu. Svejedno ću se uvijek vraćati gore, na ovaj ili onaj način. wake up call, coffee and juice remembering you what happened to you I wonder if we'll meet again and talk about life since then talk about why did it end. 18.10. ove godine sam po neznamkoji put u životu rekla da sad mirno mogu umrijeti. Moj dugogodišnji favorit i čuvar začelja utrka formule 1, Jenson Button je osvojio naslov svjetskog prvaka i ugasio želje svih svojih fanova - nas desetak, znači. Da se mogu vratiti u ovo vrijeme lanjske godine i kažem si što će se dogoditi, nasmijala bih se samoj sebi u lice i rekla si da prestanem pričati gluposti. Zadnje, ali i ne zbog toga manje važno - imam vozačku. Nakon osam godina ilegale i krađe tatinog auta, konačno sam došla u razdoblje da se mogu upisati u autoškolu, te sam kroz nekoliko mjeseci (kad sam legalno smjela, je l') i položila taj famozni vozački. Naravno da se to dogodilo točno onda kad je snijeg preplavio zagrebačke ulice i od njih napravio newyorški kaos - prošli tjedan, točnije. No nije smetalo, nimalo. Dodajmo još neka obnovljena prijateljstva, dobre provode uz more, sjećanje zaboravljenih i negdje zametnutih stvari, paletu raznoraznih opijata, igranje u predstavama, yogu, 500injak kilometara biciklom u 3-4 mjeseca, određene nove ljude koji su ušli u moj život, auto, dobru glazbu, klizanje, etc.; i ova se godina čini kao jedna vrlo dobra godina. I used to roll the dice feel the fear in my enemies' eyes listen as the crowd would sing "now the old king is dead, long live the king". Ali ne, nije bila. Imala je svoje svijetle trenutke, mnogo njih; no koliko god oni bili veliki, uvijek su nekako mali pokraj onih nešto mračnijih. 2009. je bila još jedna u nizu onih u kojima ja ne uspijevam raščistiti sebe. Stoga, dobrodošla, o iduća godino, nadam se da nam svima nosiš nešto ljepše. anche se forse non e' servito a niente tanto il circo cambiera' citta' tu mi hai detto "chiudi gli occhi e riposa" e io adesso chiudo gli occhi... |